« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Danas nam je tužna obljetnica jer smo prije godinu dana izgubili našeg Mateja. Dodatno nas rastužuje i to što nam okolnosti ne dopuštaju da mu zajedno odnesemo cvijeće i ne prisjetimo se nekih anegdota iz vremena koje je proveo s nama. Ono što možemo jest misliti na njega kao i uvijek i zapaliti neku svjećicu da treperi negdje blizu nas u njegovo ime. A umjesto cvijeća poklanjamo mu pjesmu.
Tvoj 4.d
Život je rijeka što brzo teče
i nikad ne znaš što sutra nosi.
Kad jednom priđeš oceanu smrti,
uzvodno ne možeš, bez obzira tko si.
Onda te preuzme vjetar morski
pa se u visoke oblake digneš.
Padneš k o obična kapljica kiše;
do nove rijeke ponovo stigneš.
Pa opet tečeš; nose te struje
i vrte virovi sreće i tuge.
Ne ideš kud hoćeš, plutaš kud moraš,
jer vezan si nitima nebeske duge*
Dok slijediš svoje sebične želje,
nose te vali k o trulu granu.
I uvijek moraš nizvodno ići,
jer sve rijeke teku na jednu stranu.
Nekad si na vrhu, nekad na dnu,
a nizvodno dolje čeka te slap.
Onda se uskoro u ocean sliješ,
pa zatim ponovo postaneš kap.